Poglavlje 0
Gde si stao
Ako si otvorio ovo zato što ti je nešto teško, a ne znaš tačno šta — dobrodošao.
Iz knjige „NMQ NLP — kroz godine" · Dejan Milošević
Neću ti reći da je sve u redu. Neću ti reći ni da je sve u tvojim rukama. Reći ću ti prvo ono što znam o tome gde si, a onda ono što se s tim može.
Šta znači stati
Stati nije isto što i biti nesrećan.
Nesrećan čovek zna šta mu je. Zna da je tužan, zna zbog čega, i zna da to traje. Nesreća ima sadržaj.
Čovek koji je stao ne zna. Ili zna, a ne može da prizna. Osećaj je: ne mogu ni napred ni nazad, a vreme ide.
Zato se to spolja vidi kao nešto drugo — kao lenjost („ne da mi se"), kao mir („ja sam dobro"), kao zrelost („tako je kako je"), kao zauzetost („nemam vremena ni za šta"), kao strpljenje („sačekaću još malo"), i najčešće — kao razumevanje („ja sve to znam, ali…").
Prepoznavanje
Sedam znakova da si stao
Ne treba ti svih sedam. Tri su dovoljna.
- 01Isti razgovor se ponavlja.Sa istom osobom, ili u glavi, ili sa sobom — već mesecima, istim rečima, bez promene.
- 02Znaš rešenje i ne radiš ga.Znaš da treba da pitaš za povišicu, da odeš, da kažeš, da prestaneš. Znaš već godinu dana.
- 03Nema budućnosti na duže od godinu.Kad pomisliš „za pet godina", ne vidiš sliku. Ne zato što ne znaš — nego zato što ne želiš da vidiš.
- 04Vreme ide, a ništa se ne menja.Prošla je godina. Ništa se nije promenilo. A čovek je umoran kao da je radio nešto.
- 05Sve što radiš je za nekog drugog.Posao, kuća, obaveze, telefon — i nijedan sat u nedelji koji nije ničiji.
- 06Na „kako si" odgovaraš „dobro" — i to nije laž.Iskreno misliš da si dobro. I onda se posle tri dana probudiš u četiri ujutru.
- 07Osećaš da je život tuđi.Ne „nije savršen" — nego da nisi bio u sobi kad se odlučivalo. Da su stvari prosto bile tu: posao, veza, grad, obaveze, pa i sam život.
Ako se prepoznaješ u četvrtom i sedmom — dobro si došao.
Razlika koja je važna
Tri mesta gde se staje
Svaka se rešava na drugom mestu.
U godinama
Dvadesetogodišnjak koji se ponaša kao da ima sedamnaest. Tridesetogodišnjak kao da ima dvadeset pet. Pedesetogodišnjak koji radi, plaća i ćuti — a u njemu je čovek od dvadeset koji nikad nije izabrao.
Znak: ne odgovara ti ni jedno doba. Kao da ti je negde stalo.
U tuđoj situaciji
Posao „morao sam, otac je tražio". Veza „ostala sam zbog dece". Grad „vratio sam se zbog roditelja". Uloga u porodici — onaj koji rešava, koji plaća, koji trpi.
Znak: ne osećaš ponos, ali ni krivicu. Osećaš odsutnost.
U odluci
Dve opcije, obe žive, obe imaju cenu — i čovek ih vrti mesecima. Ne odlučuje, čeka da se odluka donese sama.
Znak: možeš da napišeš sve prednosti i mane, i to ne pomaže.
Zašto se odatle ne izlazi snagom
Čovek koji je stao najčešće jeste snažan — izdržao je stvari koje bi druge slomile. Zato mu savet „budi jači", „odluči", „budi hrabar" ne pomaže, nego vređa: on je već snažan, i snaga mu nije pomogla jer nije bila na pravom mestu.
Ono što pomaže je da se nađe mesto — konkretna točka u životu, u godinama, u priči — odakle je pomeranje moguće. A mesto se ne nalazi mišljenjem. Nalazi se gledanjem.
Ako hoćeš da počneš odmah
Tri stvari — nijedna nije velika
Napiši gde si, a ne gde bi trebalo da budeš
Jedna strana, bez lepog pisanja. Ne popravljaj. Ne objašnjavaj. Ovo nije plan — ovo je snimak.
Nađi svoje doba
Ne u kom bi trebalo po godinama — nego u kom zaista jesi. Ako imaš četrdeset i prepoznaješ se u dvadesetim, piši to. To je nalaz, ne sramota.
Pročitaj samo taj deo, i stani
Ne celu knjigu. Svoje doba, i deo posle njega — onaj deset godina ispred. Onda zatvori. Ono što se pročita pre nego što je vreme, ne pomaže — samo plaši.
I jedna stvar koja se mora reći
Ako si stao u situaciji koja nije tvoja — nisi ti kriv za to što si u njoj.
Ali jesi odgovoran za ono što ćeš s njom uraditi od sada. To nije nepravedno. To je jedina poluga koja postoji.
Ako posle čitanja ovoga osećaš da ne možeš da ustaneš — ne čitaj dalje sam. To nije slabost, to je znak da treba neko uz tebe. Vidi Knjiga · O meni · Pomoć.
Gde si sada?
Napiši. Jedna strana, ili jedna rečenica — dovoljno je da bude istinita.